Tekuća voda u vrtu

Ribnjaci ili druge vodene površine obogaćuju vrt s refleksijama sunčeve svjetlosti na površini vode i privuče mnoge vodene životinje i životinje, koje žive u blizini vode. Tekuća voda u obliku potoka, slapova, ili fontana vrtu donosi zvuk vode.

Vlasnici vrtova, koji imaju vlastiti izvor vode, su svakako oni koji mogu biti sretniji ako mogu takav izvor iskoristiti. Izvor nam omogućava da tekuću vodu uredimo kako želimo i voda će biti čista. Inače, ako preko zemljište ide potok koji ima izvor drugdje, kvaliteta vode može biti upitna, jer ne znamo kako drugi ljudi tretiraju vodu. Nažalost ljudi još uvijek koriste potoke za pranje i uklanjanje otpadnih voda. To može biti biološko zaprljana voda (gnojnice, otpadne vode iz septičkih jama i kanalizacije) ili kemijski zaprljana (pranje posude s kemikalijama, izlijevanje kemikalije u vodu) i voda nije pogodna za bilo kakvu uporabu, ali obično ima uznemirujući miris.

U prirodnom obliku tekuće vode, moramo uzeti u obzir, da količina vode u koritu ovisi o vremenskim uvjetima. U suhim razdobljima je vode malo ili u potpunosti presuši, a u kišnim razdobljima može se količina znatno povećati i nastaju poplave.

Zbog tih osobitosti prirodnih vodotoka u vrtu ih obično ne možemo koristiti na način, da ih potpuno kontroliramo i uredimo u skladu sa željama. Priroda je promjenjiva i to treba uzeti u obzir. Takve vodotoke uredimo s više pažnje. Vodi moramo omogućiti, da može uvijek zapustiti vrt bez poplava. Brijegove zasadimo biljkama, da se neće posipati u korito. Ako je potok veći, onda napravimo ogradu, da djeca neće pasti u vodu, što se može završiti tragično.

U slučaju prirodnih vodotoka u vrtu ili u njegovoj neposrednoj blizini, možemo napraviti malu branu sa zapornicama, a vodu vodimo kroz vrt umjetnom kanalu, kojeg napravimo prema našim željama. Sa zapornicama u brani možemo regulirati količinu vode i spriječiti poplave.

Ako u vrtu nemamo prirodne vode, moramo stvoriti umjeti izvor i umjetno korito. Trebati ćemo pumpu za vodu. Kapacitet pumpe mora biti dovoljni za širinu kanala.

Ako kanal završava u ribnjaku, na ušću ne smijemo saditi lopoče. Lopoče ne mogu tolerirati tekuće vode. Izljev možemo ograditi kamenjem, koje ublažili protok vode.

Izgradnja vodotoka u vrtu

Vodeno korito izgradimo na sličan način, kao se gradi ribnjak. Možemo koristiti foliju ili čvrste plastične elemente (kalupe). Važno je, da je korito na brijegu i visi na jednu stranu. Voda ne teče prema gore i, ako kanal nema odgovarajućeg pada, voda će prosuti u vrt. Pad može biti različito intenzivan. Ako je pad veći, voda će teći brže i glasnije. Na većim padinama možemo napraviti korito s vodopadima. Korito mora uvijek završiti u ribnjaku ili podzemnom rezervoaru od kuda pumpa odvodi vodu do izvora. U slučaju prirodnih vira vode se korito istječe u potok.

Izgradnja kanala s folijom odvija na sličan način kao izgradnja ribnjaka. Najprvo odstranite travu i iskopate vodno korito. Kopajte odozdo prema gore i stvarajte manje stepenice kroz koje će padati voda. Na gornjem kraju, gdje je izvor, napravite spremnik za vodu. Uklonite korijene i oštro kamenje i stavite oblogu od filca. Na filc stavite foliju. Kod zakrivljenog kanala, trebati će više komada folije. Dolnji komad folije uvijek stavimo ispod gornjeg na širini najmanje 15 cm. Na bregove stavite veće kamenje koje će opteretiti foliju. Na stepenice stavite veće kamenje, a u korito sipajte grob pijesak ili kamenčiče.

Sa u naprijed izrađenim elementima - kalupi – obično se izgradi kanal, koji imaju veći pad i omogućava gradnju slapova. Najprvo obilježiti tijek korita, a zatim na temelju veličine kalupa iskopajte zemlju. Uklonite korijene i oštre stijene i stavite 2 do 3 cm pijeska za zaštitu. Elementi se ugrađuju odozdo prema gore, pazeći da se preklapljaju. Kalupi trebaju biti potpuno vodoravni, da voda ne zapušta kalupa na mjestima, gdje će moći otići u vrt. Na kraju kalupe obložite sa kamenjem i stavite biljke.

Cijev za vodu, koja mora biti dovoljna velika za snagu pumpe, stavimo u zemlju izvan korita. Cijev vodi od pumpe u ribnjaku ili donjem spremniku u gornji spremnik. Cijev se stavi u pijesak, a na pijesak zemlju. Dubina cijevi bi trebala biti takva, je ne možemo oštetiti.