Povijest upotrebe bilja
Čovjek je korisna svojstva biljaka otkrio vrlo rano sa promatranjem bolesnih životinja, koje su se pomogle s uporabom odabranih bilja. Arheološka istraživanja su pokazala, da su bilje koristiti prije 60.000 godina na području današnjog Iraka. Bilje se je koristilo prvenstveno za otjerivanje insekata, za maskiranje ljudskog mirisa kod lova i za privlačenje partnera. Kasnije su počeli koristiti odabrane bilje poput timijana i ružmarina, kako bi se prikrilo miris i okus trulog mesa.
Oko godine 3400 prije naše ere su počel na području današnje Kine koristiti bilje u medicinske tretmane. Tada su nastali prvi zapisi o upotrebi bilja za ljekovite svrhe. U starom Egiptu su u 2400 prije naše ere zapisali prve recepate za ljekove na bazi bilja. Papirus iz godine 1500 prije naše ere sadrži podatke o tisućama godina prakse u Egiptu sa 876 recepata za biljne pripravce iz više od 500 biljaka. U godini 750 prije naše ere u kraljevskim vrtovima kralja Babilona Mardukapalidina II. gojili su 64 različitih bilja. U staroj Grčkoj su za liječenje bolesti koristli različito bilje a znanje je prošao na Rimljane, koji su ga proširili po cijeloj Europi.
Sa kristijanizacijo se je znanje o lekovitim osobinama bilja smanjilo. Izgubilo se je znanje kojeg su imale vještice, liječnici i iscjelitelji različitih naroda. Crkva u početku ni vjerovala u ljekovite učinke bilja. Ipak, neki redovnici su akumulirali i širili znanje, kojeg so dobili iz antičkih spisa i arapskih zemlja, gdje se je lječenje sa biljem glatko razvijalo. U srednjem vijeku su na europskom području ovo znanje hranili i razvijali benediktinci, koji su sadili redovničke biljne vrtove i otkrivali nove aktivne sastojke. U 13. stoljeću se je počela medicina odvojevati od farmacije i ustvarati so se počeli apotečni vrtovi.
U 16. stoljeću i kasnije se je uzgoj ljekovitog bilja proširio među ljudima i izazvao ustvaranje mnogih oblika biljnih vrtova. Bilje je postalo dio povrtnjaka. Razvijali su se vrtovi kod crkva i samostana u kojima je imalo glavno ulogu ljekovito bilje. Ti vrtovi imaju snažan obzir kršćanske simbolike, što se odraziva u obliku vrtova – križ. Posle industrijske revolucije i sa napredkom farmacije nastali su moderni industrijski nasadi za masovnu uzgoju bilja.
