Uzgoj povrća u kućnom vrtu
Jednom davno je svaka kuća imala svoj povrtnjak. Proizvodnja povrća je bila uobičajena za cijelu obitelj. Doma uzgojeno povrče je bilo uvjek pri ruci, mogućnosti kupnje povrća pa su bile ograničene. Uz razvoj suvremenih gradova nije bilo više dovoljno mjesta, da bi svaka obitelj imala svoj vrt. Kao što je potreba za povrćem ostala, razvilo se je trgovanje sa povrćem koje danas nastaje u velikim industrijskim kombinatima. Samo u ruralnim područjima i malim gradovima sačuvana je proizvodnja povrća u kućnom vrtu. Pravi rustikalni vrt, koji je primarno namijenjen za proizvodnju povrća, je još uvijek sastavni dio seoskih gospodarstava.
Domaće povrće ima mnoge prednosti u odnosu na povrće koje kupujemo u trgovini. Obično je boljeg okusa jer je uzgojeno na više prirodan način, bez suvremenih industrijskih pristupa. Većina se sijaju i sadnju sorti koje nisu pogodne za industrijsku uzgoju. Domaće povrće može biti ugodnije za ljudsko tijelo, jer normalno ne korištimo različitih kemikalija. Međutim, treba je napomenuti, da upotreba kemijskih gnojiva i drugih kemijskih proizvoda nije ugodna za domaći vrt, jer mogu zastrupiti povrče.
Proizvodnja povrća u domačem vrtu se, gledano kroz novac, ne isplati. Ako uzmemo u obzir vrijeme kojeg trebamo, da uzgojimo domaću salatu, je ta često skupljija od salate u trgovini ili na tržnici. No, s druge strane, to je hobi kod kojega smo u stiku s prirodom. Obrada povrtnjaka zahtijeva neke fizičke napore i je jedinstven oblik rekreacije. Zadovoljstvo, kad uzgojimo domaću rajčicu, zelenu salatu, mrkvu i drugo povrće, je neprocjenjivo.
Početna proizvodnja povrća zahtijeva nekoliko uloženog napora, vrijemena i znanja. Znanje se može dobiti iz mnogih knjiga, predavanja i na internetu. Najviša vrijednost pa je iskutvo kojeg čemo prikupiti tjekom godina.
