Povijest razvoja vrtova

Početki uređivanja vrtova datiraju iz prapovijest tek kad su naši preci u šumama uklanjanjali neželjena stabala i druge biljke koje su poticale na rast biljaka koje su koristili. Prvi pravi vrtovi, ograđeni dijelove zemlje, gdje su se uzgajale biljke, su se ustvarili oko 10.000 godina prije naše ere na Bliskom istoku. Stanovnici naselja su ogradili zemlju gdje su uzgajali povrće i ljekovito bilje, da su jih zaštitili od životinja. Kultura prvih vrtova se je iz Bliskog istoka preselila u Egipat, Grčku i Rim, a zatim na ostatak Europe.

U starom veku su počeli bogati pojedinaci ustvarati vrtove isključivo za estetske svrhe. Od 16. st. pr. n. e. su sačuvani dokazi o egipatskih ukrasnih vrtovima. Egipćani su već tada razvili uređivanje okoliša. Egipatski vrtovi su imali motive vode u obliku kanala.

Stari Grci su imali dobro razvijenu kulturu vrtova. U vrtovima su uzgajali povrće, voće i vinove loze. U gradovima su imali urbane vrtove, koji su bili namjenjeni za sportske aktivnosti. Umjetničke akademije su imale svoje vrtove, koje su upotrebljivali za predavanja i rasprave između učenika i profesora. Privatni vrtovi su dobili na važnosti nešto kasnije, kada su Grci počeli oponašati Egipćani i Perzijance.

Rimljani su vrtovima posvetili više pozornosti. Iz 27. godine pr. n. e. je preživio prvi pisani zapis sa uputama za vrtlarstvo, arheološka istraživanja pa su pokazala da su vrtovi bili sastavni dio bogatih rimskih vila. Vrtovi su imali vodene motive, topiari, ruže i razne druge elemente.

S padom Rima je srednja Europa izgubila mnogo na području vrtlarstva. Samo u Bizantu i maurskoj Španjolski se je vrtlarstvo razvijalo dalje. U Europi su za vrijeme srednjeg vijeka dominirali samostanski vrtovi u kojima su redovnici uzgajali voće, povrće i ljekovito bilje. U međuvremenu se je u Kini razvila kultura vrtova, koji su na malome prostoru oponašali pejzaž. Uređivanjem vrtova su se bavili uglavnom aristokraci i redovnici koji su razvili zen vrtove. Iz Kine se je kultura vrtova proširila u Japan.

U Europi se je razvoj vrtova nastavio u vrijeme renesanse. Zanimanje za antiku je dovelo do ponovnog otkrivanja kulture vrtova i počeli su se pojavljivati vrtovi različitih oblika. U 15. stoljeću i početkom 16. stoljeća počeli su se pojavljivati italijanski renesansni vrtovi. U drugoj polovici 16. stoljeća počeli su uspostavljati prve javne parkove. U 17. stoljeću su se razvili bogati barokni vrtovi (Francuska) koje je u 18. stoljeću zamijenio engleski vrt. U 19. stoljeću su nastali novi oblici vrtova, koji su se temeljili na prirodnom obliku. U 20. stoljeću je imao jaki utjecaj modernizam.